Šta znači održivost? Koje mjere se mogu preduzeti za zaštitu klime? Ko ih sprovodi i ko preuzima odgovornost? Složena pitanja poput ovih postavljaju se i razmatraju na različitim nivoima. Naravno, i unutar privrednih organizacija i kompanija se diskutuje o tome šta treba učiniti. Odgovori su također kompleksni. A kada geopolitičke situacije i razvoj događaja donose malo stabilnosti, neka preduzeća uzimaju stvar u svoje ruke i sama investiraju u svoju budućnost.
Tako na primjer voestalpine AG. Austrijski metalurški koncern smatra se jednim od 50 najvažnijih preduzeća u svojoj industriji – na globalnom nivou. Nije tajna da je proizvodnja čelika veoma štetna za klimu, jer čelična industrija uzrokuje do 9% globalnih emisija CO₂. Već se primjećuje rastuća potražnja za ekološki prihvatljivijim čelikom. Stoga je cilj dekarbonizacija proizvodnje čelika. Kako bi se pripremio za ovaj izazov, voestalpine provodi niz projekata.
Najveći korak ka održivosti svakako je gašenje konvencionalnih visokih peći koje rade na ugalj. Voestalpine posjeduje pet takvih peći i planira posljednju ugasiti do 2050. godine. Alternativa su elektrolučne peći, gdje električno generisana munja proizvodi dovoljno toplote da se metal rastopi.
Kada se trenutno izgrađene peći puste u rad 2027. godine, očekuje se smanjenje emisije CO₂ za oko 30%. Do 2030. godine planirana je izgradnja još dvije elektrolučne peći, koje bi trebale prepoloviti emisije CO₂. Cilj je da proizvodnja čelika bude klimatski neutralna do 2050. godine.
Ugalj više neće biti potreban, ali će potražnja za električnom energijom rasti. Zato čeličarski koncern već sada ulaže u mjere za osiguranje električne energije iz obnovljivih izvora, a zeleni vodonik bi u budućnosti mogao igrati značajnu ulogu.
Kako bi zaista dostigao nultu emisiju CO₂, voestalpine istovremeno istražuje nekoliko novih tehnologija i ulaže u pilot-projekte.
